Opis poslova

 Zubotehničari izrađuju nadomjeske i pomagala u stomatologiji. To se prije svega odnosi na izradbu nadomjestaka za zube ili dijelove zuba koji nedostaju i na izradbu pomagala za ispravljanje anomalija u rastu zuba i čeljusti.
Svaki se nadomjestak ili pomagalo izrađuje i oblikuje zasebno, prema potrebama određenog pacijenta i na temelju otiska i zahtjeva koji se dobiva od stomatologa. Otisak "stomatološkog stanja" pacijenta služi za izradbu modela nadomjeska (proteze). Taj model pak služi da bi se izradio kalup za konačnu protezu. Osobitu pozornost zubotehničar pridaje modeliranju svakog nadomjeska - zubne "krunice", mosta, potpune ili djelomične proteze - kako bi postigao maksimalnu funkcionalnost, a oblikom i bojom prirodan izgled. Za izradbu nadomjestaka i pomagala zubotehničar rabi razne materijale: metale, dragocjene i poludragocjene slitine, umjetne smole (akrilate i polimere), porculan, a u pojedinim fazama rada vosak, gips za izradbu modela i druge. S obzirom na različite materijale koje obrađuje, primjenjuje i razne postupke obrade, npr. lijevanje, lemljenje, pečenje, polimerizaciju, te različite oblike mehaničke obrade: savijanje, obrezivanje, brušenje i poliranje.

Radni uvjeti

Zubotehničari rade u zubotehničkim laboratorijima. Takvi se laboratoriji nalaze u sastavu klinika, bolnica i "domova zdravlja", a mogu se osnivati i samostalni privatni zubotehnički laboratoriji. Zubotehnički laboratoriji mogu se specijalizirati za izradbu raznih vrsta zubnih proteza te za izradbu ortodontskih naprava. Zubotehnički su laboratoriji opremljeni mnogim uređajima, strojevima, instrumentima i alatima, npr. pećima i plamenicima, prešama, nožićima za modeliranje, strojevima za brušenje i poliranje te nizom drugih.
Većina se poslova obavlja sjedeći, manji dio stojeći. Pri radu je vid izložen većim naporima pa je nužno raditi u dobro osvijetljenim, katkada i vrlo jako osvijetljenim, prostorijama. U radu zubotehničar je povremeno izložen pojačanoj buci, povišenoj temperaturi i prašini. Izložen je i isparavanju, pa i neposrednom doticaju s različitim kemijskim tvarima, npr. kiselinama. Postoji mogućnost ozljeđivanja pri radu - uglavnom mehaničke ozljede ruku i prstiju te opekline. U manjoj mjeri postoji i mogućnost zaraze. Stoga se zubotehničari prilikom rada, a osobito u nekim fazama rada, služe i zaštitnom opremom, npr. maskama, rukavicama i naočalama.

Poželjne osobine

Zubotehničar mora imati dobar vid na blizinu, mora dobro razlikovati boje i njihove nijanse te imati sposobnost prostornog predočavanja. Zubotehničar mora imati osobito razvijenu ručnu spretnost i spretnost prstiju te okulomotornu koordinaciju (sposobnost izvođenja preciznih pokreta prstima i rukama uz vidnu kontrolu). Veoma je važna točnost i urednost u radu, pa i strpljivost, odnosno sklonost detaljnom i preciznom radu, a poželjan je i barem prosječan smisao za rješavanje tehničkih problema.

Osposobljavanje

Školovanje za zubotehničara traje 4 godine, a obavlja se na srednjim medicinskim školama u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci.
Nakon završetka škole i položenog završnog ispita zubotehničari se mogu zaposliti u zubotehničkim laboratorijima ili nastaviti školovanje na višoj školi za zubotehničare ili studij na odgovarajućem fakultetu.

Bliska zanimanja

Zubotehničar u svom radu najuže surađuje sa stomatologom. Stomatolog uzima otisak u pacijentovim ustima, određuje vrstu nadomjeska ili pomagala koje zubotehničar treba izraditi te ugrađuje pacijentu fiksne nadomjeske i pomagala, npr. krunice, mostove, fiksne i mobilne proteze i fiksne i mobilne ortodontske naprave. Zubotehničaru su bliska sva zanimanja u kojima se izrađuju različite medicinske naprave i proteze, npr. ortopedske i optičke. Jedno od takvih zanimanja je tehničar za naočalnu optiku. No s obzirom na materijale kojima radi i postupke kako ih obrađuje, bliska su mu i neka druga zanimanja, npr. zlatar, finomehaničar, modelar, proizvođač keramike i slično.